ponedjeljak, 31.03.2008.

...Zauvijek će poruka što boli meni ostati, upisana suzama u dnevnik jedne mladosti...

Nalazim se na raskrišću uspomena, mašte i zbilje, stvarnosti onako okrutne kakva samo rijetko zna biti… Svjež povjetarac mrsi kosu, ledene suze klize niz obraze, krupne kapi kiše upotpunjavaju hladnu atmosferu. Sjedila sam kraj otvorenog prozora I dopustila mislima da ovladaju mnome i povedu me svojim pustim stazama. Spuštala se noć, magla je prekrivala grad, a ja sam po tko zna koji put istrgnula ispisanu stranicu bilježnice na kojoj su neuspjelo zapisani moji osjećaji i pustila da ju vjetar odnese. Možda se netko i uspije pronaći u njima, no ja nikako nisam mogla ispisati ono malo redaka, izbaciti svu gorčinu iz sebe. Tinta se razmuljivala, što od kiše, što od suza i stranica je postajala nečitka, nerazumljiva. Mrzila sam ovaj osjećaj, osjećaj koji ne popušta predugo, grč koji me steže. Žao mi je, žao mi je što sam uništila ono što sam mogla imati, žao mi je što sam se pokazala kao nezrela djevojčica koja nikad neće odrasti. No, ipak bilo mi je lijepo, uživala sam u svakom trenutku, u svakom zagrljaju, osmijehu, poljupcu. Sve ono što ga je činilo jedinstvenim, nedostaje mi, svaka pojedinost. Bila sam sebična, nerazumna, svojeglava. Znam da se na pogreškama uči i da je ovo vjerojatno još jedna stranica mog života koju ostavljam iza sebe. Sve je završilo, to ne želim. Znala sam da će doći do toga, no svejedno nisam željela iako nisam ni pokušala spriječiti. Izrečene rečenice, riječi koje pogađaju i previše, trudila sam ignorirati. Uspjevalo mi je, smijala sam se, nitko nije primjetio koliko sam zapravo ranjiva. Bojala sam se tog trenutka, trenutka u kojem će se pokazati moja osjetljivost. Hmm..?! Osjetila sam suze kako nekontrolirano klize niz obraze, više ih nisam ni pokušala skriti I ponovno pokazala svoju osjetljivost. Ne znam… Žao mi je zbog svega, no ne očekujem ništa. Ono što se razlomi na komadiće, teško će se ponovno spojiti u cjelinu. Hmm..?! I znam da nešto slično ne bih smjela očekivati, ali… Ovo su samo moje misli, osjećaji koji se bude u meni. A prekasno je, prekasno je za sve! Izgubila sam osobu koja mi se polako uvlačila pod kožu, koju ću pamtiti i rado je se sjećati…
Ipak se kaže: ‘sve što je lijepo, kratko traje…’

Nisam došla da te vrijeđam i da tvoje greške redam ni da se na tebe žalim, već sam došla da ti kažem da te se još rado sjećam i da te pred svima hvalim… Nisam znala da te cjenim, ali sada pocrvenim kada mi kroz glavu prođe, da sam bila razmažena, bez razloga ogorčena, sve na svoje mjesto dođe…

utorak, 26.02.2008.

...Divno je biti nekome nešto, divno je biti tebi sve (?), ljubomorno čuvam ove nježne sate, da me uvijek prate dok nisam tu..?!

Krupne kapi kiše klizile su niz hladno staklo prozora. Ležala sam na krevetu i čitala dnevnik… Hm..?! Pokušala sam napisati par redaka, o tebi, o nama, no nisam imala riječi. Hm..?! Samo sam razmišljala, priznajem bojim se. Čega..?! Ne znam ni sama. Možda osvete, kajanja, zaljubljenosti. Ne znam. Riječi 'žao mi je' nemaju učinka, ostaju neizgovorene jer ih nemam snage izustiti, a želim. Nije mi svejedno, znam da to misliš, ali nije. Naš odnos je već ispočetka građen na nepovjerenju, lažima. Hm..?! Ja sam kriva. Napravila sam ono što nisam smjela. Ne mogu reći da se kajem, da je kriv alkohol, napravila sam to svjesna činjenice da gubim tebe, tvoj osmijeh, pogled. Pretpostavljam da je još rano za neke dublje osjećaje, misli i riječi, no, ono što smo imali, ili nismo, znači mi! Žao mi je što je tako ispalo, što sam te razočarala. Hm..?! Hladan si, razumijem. Izrečeno je toliko nepovezanih riječi, misli. Možda me i pogodila činjenica što ti je svejedno, bar si tako pokazao. Sebična sam, znam da jesam. Hm..?! Znam da mi ne možeš vjerovati, i koliko god se trudili uvijek će postojati sumnja, i s moje i s tvoje strane. Ne pokušavam se opravdati jer opravdanja nema. Hm..?! Razmišljam o svojim postupcima, osjećajima, ponašanju. Pogriješila sam, postupila onako kako nisam trebala. Uvijek ističem kako cijenim iskrenost i povjerenje. Zašto sam onda to učinila..?! Hm..?! Odgovor znam samo ja, iako ga držim u podsvijesti i nastojim ne razmišljati o njemu. Drhtim, nemam snage, voljela bih sve zaboraviti, ostaviti iza sebe i krenuti dalje, ali ne mogu. Sama u sobi, suze na licu i pjesme koje me još više rastužuju. Nižu se stihovi koje sada nemam snage čuti. Isključim mp4, u glavi vlada košmar. Telefon zvoni... Čujem ga, ali ignoriram. Uporna iritantna zvonjava raspara tišinu. Ne želim nikoga vidjeti ni čuti. Nemam snage ljudima pogledati u oči, razgovarati s osobama koje uvijek nanesu osmijeh na moje lice, koje se trude razumjeti me, ali sada ni to ne mogu. Hm..?! Znam da me ne osuđuju, da su uz mene bez obzira na sve, da me ne krive. No, iako mi njihova podrška i previše znači, ne mogu razumjeti samu sebe, pa od njih to još manje očekujem. Ne znam što mi je ovo trebalo, zašto uništavam ono što je možda trebalo biti početak nečeg novog, možda ljubavi… Hm..?! Žao mi je što nisam jaka, hrabra i što ne mogu iznova stavljati osmijeh na lice. Želim to, ali ne mogu. Činilo mi se da mi život dobiva smisao, prestala sam razmišljati o osobi zbog koje sam prolila previše suza, još uvijek je postojala ona tupa bol, ali to nije bilo to. Hm..?! Nisam se zaljubila, no ipak mi je prirastao srcu. Na onaj poseban način. Ne znam što da mislim, što da radim, mislim da je i previše toga učinjeno, povratka nema. Neke 'stvari' se ne mogu ukloniti, ostaju tu i podsjećaju me na događaje koje nastojim zaboraviti. Živim li u zabludi..?! Jesam li dvolična..?! Zaslužujem li ljubav, nekoga kome neću biti jedna u nizu, tko će me voljeti..?! Ne! Mislim da ne… Hm..?! Jer ipak pokazala sam se onakvom kakva ne želim biti… Je l' kasno za promjenu..?!



Oprosti mi za sve, znaj da tako boli me, što moram (?) reći da je kraj… Zaboravi ćeš me, ako želiš mrzi me, al' jače je od mene… Oprosti mi za sve..!!

srijeda, 13.02.2008.

...u glavi stara izreka, tko čeka taj i dočeka, godine u blijedo boje se dal' na tebi nešto moje je...kod mene tvoja odluka, za zbogom kratka poruka, godine u blijedo boje se, dal' na tebi nešto moje je...?!

Hm..?! Ne znam što me potaknulo da ovo podijelim s vama, no htjela bih iznijeti na papir misli koje me posljednjih dana 'opsjedaju'…
Svi misle da sam ga zaboravila, da me to pogodilo minimalno, no ipak dovoljno bolno da mi pokažu kako su uvijek uz mene. Pružali su mi utjehu, razumijevanje, riječi pune obećavanja, nade. Hm..?! Zašto se ponovno vračam na tu završenu stranicu života, zašto sam krenula korak unatrag umjesto naprijed..?! Ne mogu reći da sam se promijenila, da me ON promijenio, no mislim da više nisam ista. Prečesto se zateknem kako razmišljam o njemu, našem odnosu, svemu što se dogodilo i onome što nije… Hm..?! Tada se 'ljutim' na samu sebe jer ipak želim to zaboraviti. No, je li moguće zaboraviti u 2 mjeseca, nešto što povrijedi preduboko. Ne vjerujem. Smijem se, sretna sam, zaista jesam, nema lažnih osmijeha, usiljenih pogleda, zaista mogu reći da sam ponovno istinski sretna. No, ne mogu zaboraviti sve koliko god se trudila, svaka sitnica podsjeća na njega, na nas. Hm..?! Zar je moguće da dopisivanja, pokoji razgovor, nekoliko poljubaca pogode u najslabiju točku. Ne mogu protiv sebe, osjećaja, srca. Znam da ne bi trebala samoj sebi to dopustiti, no nedostaje mi sve vezano za njega. Trudim se zaboraviti, no jednostavno ne mogu. Želim, ali mi ne uspijeva. Ne volim ga, ovo nije ljubav, no što je..?! Opsesija ne, zanesenost možda, zaljubljenost.. hm..?! vjerojatno da… Možda ću sutra drugačije razmišljati, smatrati ga samo sjenkom koja je razorila moje snove, no koja je dio prošlosti. Gledati ga, ne više, kao dečka do kojeg mi je stalo, nego kao poznanika, 'prijatelja'… Hm..?! Neke riječi ne mogu zaboraviti, riječi koje puno obećavaju i previše znače. Budem tužna, prisjećam se svega, osmijeh mi titra na licu i dođem do samoga kraja i što tada nastupi..?! Suze, bol, kajanje zbog svih neostvarenih snova, zbog činjenice da sam si dopustila da dođe do toga. Znam, nisam ja kriva, on je… Napustio me je iako ga nikada nisam ni imala, samo sam maštala o tome. Hm..?! Sretna jesam, ovo mogu nazvati trenutkom slabosti, no upravo sada mi nedostaje više no ikad. Želim njegov pogled, poljubac, zagrljaj, sve ono što ne mogu dobiti, više nikad. Hm..?! Žao mi je… Žao mi je što je došlo do ovog trenutka, spoznaje da moram zaboraviti sve, izbaciti ga iz svog života, misli. Hm..?! Želim reći da ću to i napraviti, no koga da lažem. Nisam usamljena, ne ispisujem ove retke radi nekoliko utješnih riječi koje su melem na dušu. Postajem ironična prema samoj sebi, misli ponovno naviru, no nadam se da ću ovaj puta biti odlučnija no ikad i izbaciti ga iz svoje svakodnevnice…


Da zalupim vratima i pobjegnem ti bez traga, nikad mi ljubav nije manje značila, moju si sreću svu u bol pretvorio, a to mi nije trebalo, dragi...
I da me udariš pred svima ne bi boljelo, ja ću po svom' ma koliko koštalo, mogu da biram dal' da ne stanem, il' potonem, a to mi nije trebalo...

petak, 18.01.2008.

...oka tvoja dva suzama ne daju da teku, noć je prokleta, medena odlazim ti ja, zauvijek...

Hm..?! Ovo nije još jedna usputna stranica moga života, ovo je razdoblje života jedne osobe koja meni i previše znači, razdoblje života koje će na njoj ostaviti vječni trag.
Hm..?! Toliko puta smo razgovarale o tome, činila mi se tako tužnom, iako to nije pokazivala. Danas sam pročitala nešto što me jako rastužilo, nešto u vezi nje i rasplakala se. Iznijela je sve svoje osjećaje, od ljubavi do mržnje. Najžalosnije je što s tolikim pesimizmom gleda oko sebe, što joj se osmijeh pretvara u bolnu grimasu. Razmišljala je o osobi koja joj i previše znači, koju voli više od sebe. Čula je nešto u što nije željela povjerovati. Svijet joj se srušio, nije znala što je istina, a što laž. Zaslužila je biti sretna, i tako sam joj htjela pomoći, no nisam našla prave riječi. Žao mi je, volim ju i svaka njena suza me boli, njen beživotan pogled, usiljeni osmijeh. Rekla je toliko toga, možda nije trebala, ljuta je, razočarana, povrijeđena. Žao mi je, ne znam kako bih opisala ovakvu bol. Na neki način ju razumijem, samo ne mogu se zamisliti u takvoj situaciji. Osoba koju voli, koja joj je oduvijek bila uzor, pala je u njenim očima. Te osobe više nema, nema vremena za ispravljanje pogrešaka, uspomene blijede, i ostavljaju svoje ružne strane. Ne bi trebalo tako biti, pokušavam ju uvjeriti u to da je ona jedinstvena osoba, posebna na svoj način i da mi njen osmijeh treba, da ju želim vidjeti sretnu, da se mora potruditi, najviše zbog sebe, no ona kao da me ne čuje ili ne želi čuti. Potrebno joj je ohrabrenje, utjeha, i uvijek sam uz nju… Samo želim da bude sretna i ne tražim previše. Znam da je to ponekad teško, znam to predobro, ali želim da ona osjeti ljubav koju joj svi neizmjerno pružamo, da osjeti toplinu, ohrabrenje. Postat će ona stara, nasmijana i vesela, samo kada…?! Ova situacija ju uništava, a ja se osjećam užasno jer joj jednostavno ne mogu pomoći koliko god se trudila…


hm..?! Malo osoba će ovo shvatiti, no nema veze...
Ljubavi, uvijek sam uz tebe, to znaš... Volim te!

srijeda, 02.01.2008.

Ne vjerujem ni jednu riječ kad lagao si sve, lagao si sve, sve u vezi s tobom je laž...

Suza klizi niz lice, suza puna gorčine, mržnje i tuge. Teško je, ne mogu razmišljati, osjećam se napušteno, svaki atom sreće i veselja me polako napušta.
Kao i inače, kada me iz razmišljanja prenio zvuk mobitela bezvoljno sam se javila. No, čula sam njen glas i nasmiješila se. Voljela sam s njom dugo razgovarati, uvijek bi me saslušala i savjetovala, kao i ja nju. No, nije bila sretna. Nešto se dogodilo… Hm..?! Saslušala sam ju do kraja iako sam već znala što će mi reći. Nisam htjela pokazati koliko me te iskrene riječi bole, počela sam plakati iako sam se pokušavala suzdržati. Na brzinu sam prekinula razgovor kako ona ne bi primijetila koliko me ovo pogodilo. Nisam mogla to podnijeti, cijenim što je bila iskrena, što mi je sve rekla, time je pokazala da je prava prijateljica. Nisam htjela povjerovati u te riječi iako sam znala da su istinite. Sve se u trenutku srušilo, cijeli dan sam bila sretna i nasmijana, i tada su propale sve moje nade. Nisam mogla izdržati, uvjeravala sam samu sebe da je tako najbolje, i za mene i za njega. Od početka sam znala da će doći do ovoga, bila sam sigurna da ću se razočarati i biti povrijeđena, ali sam se trudila ignorirati činjenice. Nisam trebala, nisam se dovoljno pripremila na ovakav udarac i ponovno sam dopustila sama sebi da lijem suze. Imala sam toliko osoba koje su se trudile pomoći mi, na tom ću im zauvijek biti zahvalna jer su mi trebale, još mi trebaju. Ne mogu prijeći preko svega i ponovno biti sretna. Jednostavno sam slomljena, i kada se smijem to nije iskreno, u meni se rađa gorčina i tuga i trudim se oduprijeti, ali ne ide mi. Hm..?! Vjerujem da ću se izvući iz ovoga, ali još nisam spremna. Iskreno, ni ne trudim se. Ne želim se prepuštati nečem novom, želim na trenutak zastati i čekati da sve padne u zaborav, da se na mom licu ponovno pojavi potpuno iskren osmijeh i da tuga nestane. Vjerujem da će se to uskoro i dogoditi, no ne želim ni nemam snage kročiti prema novoj ljubavi…


Hm..?! 'Kad znas da ne vjerujem ni jednu riječ, kad lagao si sve, lagao si sve...
Sve u vezi s tobom je laž i varao si me i sad me pusti nevoljo... Ne vjerujem ni jednu riječ kad lagao si sve, lagao si sve, idi što dalje, dalje od mene...'

četvrtak, 27.12.2007.

ponekad želim da sam samo lutka, koju si volio dok nije pukla, kad slomiš je...ne plače...

Razočarana, povrijeđena, sebična, ljuta, tužna! Hm..?! Ne znam ni sama što bih rekla. Ne znam ni kako se osjećam… Znam samo da je sve isprazno i da gubi smisao. To ne želim, ali jednostavno se takve 'stvari' događaju. Teško je prijeći preko nečega što te povrijedi, ali opet nitko ne zaslužuje sve ovo. Oko mene se sve samo okreće, ja stojim i zbunjeno gledam u prazno. Nemam snage za razmišljanje, a i ne znam kako upotpuniti misli. Sve je zbrkano… Ne mogu se kretati u ovakvom okružju, želim izaći van, na slobodu, a opet 'to' me tako čvrsto drži da se nemam snage pomaknuti. Osjetim suzu koja se spustila niz moje lice, suzu punu bola, tuge. Ne mogu, trudim se biti hrabra, ne pokazati mu koliko me njegove riječi, postupci bole, ali ne uspijevam. Previše mi je stalo do svega, previše toga je učinjeno i ne želim sve samo zaboraviti, izbrisati i stavljati lažni osmijeh na lice. Polako me sve ovo uništava, padam u ponor bez kraja, a mislim da bez obzira na sve nisam to zaslužila. Pokazao mi je da mu značim, ili sam ja to tako vidjela i možda krivo shvaćala. Možda mu zapravo nikada nije bilo stalo do mene, možda sam samo blijeda kopija nekog drugog. Ne znam, ne vrijedi slušati tužne pjesme, plakati i žaliti samu sebe. Posljednjim snagama trudim se oduprijeti nagonu koji me nosi, koji bi me samo povukao još dublje i prekrio crnim velom. Ostajem pri svome, brišem suze, pogledam u ogledalo i ironično se nasmijem curi koju više ne prepoznajem…


hm..?! Mislim da je vrijeme za novi post, a nemam inspiracije, pa evo, jedna od mojih 'priča'...hm..?! ...tko shvati, shvati,..tko ne...dobro ;P

nedjelja, 02.12.2007.

...premalo, premalo, sve je trajalo, trajalo...

Ljubav..?! Hm..?! Riječ sama po sebi nema nekog posebnog značenja, ali njezin smisao mnogima uveseljava ili rastužuje život. Kao i inače u trenutcima samoće razmišljala je o svom životu. Po tko zna koji put se zaljubila, ali ovaj put joj se pružala sreća, nije bilo ni traga zavisti, odbacivanja, laži. Svakim danom je osjećala sve veću naklonjenost prema njemu. Ispunjavao joj je dane, na njenom licu je vječito blistao osmijeh, više je ništa nije deprimiralo, njezin optimizam je bio zarazan. Ljudi oko nje su primijetili tu naglu promjenu, smijeh je odzvanjao prostorijama, nije prolazila nezapaženo. Njezine prijateljice su joj pružale potporu, bile sretne zbog nje, radovale se. Dečko kojeg je voljela, koji joj je do tada značio sve, polako je izlazio iz njezinih misli. Kada ga je vidjela, nije osjećala ništa, samo ravnodušnost. Svi su to primijetili, mjesecima je pratila svaki njegov korak, nastojala biti u njegovom društvu, a sada joj je bilo svejedno. Družili su se, viđali, ali ona ga više nije gledala s divljenjem, s ljubavlju. Zaljubila se u drugoga, u dečka s kojim joj se možda napokon pružala sreća. No, i ovaj put se ubrzo spustila na zemlju. Razočarala se, plakala. Ponovno joj se na licu pojavio usiljen osmijeh, pogled bez života, tuga ju je obavijala. Pogodilo ju je što joj nije vjerovao, slušao je tuđe priče za koje je i sam znao da nisu istinite. Rekao je da ga je povrijedila, a ona to nije htjela, željela je njegove poglede u kojima se neće isticati kajanje, nepovjerenje. Hm..?! Nekako su to riješili, ali na njoj je to ostavilo traga. Možda se njihov odnos sada promijenio, građen već ispočetka na lažima i pogreškama. Svakim danom joj je značio sve više, i htjela to priznati ili ne, boljelo ju je njegovo nepovjerenje. No, sve se događa s razlogom, pa i ona sama vjeruje da će sve biti kao i prije. Možda samo pokušava povjerovati u to, a ne bi trebala, jer ne treba graditi lažne nade. Hm..?! Ishod će ubrzo saznati…

i samo još nešto...sretan rođendan mojoj miici...ljubavi vooolim te puno...želim ti sve najbolje, da budeš sretna, nasmijana i uvijek optimistična...da nađeš nekog dječkova...koji će te cijeniti...mala...voooolim te =)) pussa

srijeda, 21.11.2007.

Savršeno pogrešno.. hm..?!

Bila je sretna… Napokon je spoznala što je ljubav, upoznala je njega. Voljela ga je svim srcem, a on je to znao i baš zbog toga iskorištavao njezinu ljubav. Ona se pravila da to ne primjećuje, samo se smiješila i trudila biti sretna, nikom nije dopuštala da vidi njezine suze, tugu. Nije mogla protiv svojih osjećaja, podavala mu se kako i kada je to htio. Nikada se nije bunila što je njemu u potpunosti odgovaralo. Promijenila se, njezin osmijeh nije više bio očaravajući, bio je usiljen. U njenom pogledu se odavala beskrajna tuga, nije više bilo ni traga onoj živahnosti. Ljubav ju je polako ubijala, uništavala na dijelove, a ona nije imala snage da se tome odupre. Imala je ljude koji ju vole, koji joj žele sreću, ali ni oni nisu primijetili kolika je njezina tuga zapravo jaka. Boljelo ju je sve, srce i duša su se razlamali na sitne komadiće. On se i dalje poigravao njome, iako se ona trudila biti hrabra i ne dopustiti mu da je uništi do kraja. Na neki čudan način je osjećala da i ona njemu nešto znači. Možda zbog toga što ju je uvijek sa zanimanjem slušao, razgovarao s njom, zabavljao ju i tješio ju. U takvim trenutcima bila je sretna, no ni to nije dugo trajalo. Uvijek se događalo nešto što ju je ponovno slamalo. Hm..?! Trudila ga se zaboraviti, izbrisati iz svog života. Kada je sve to pomalo prošlo, ona opet postajala sretna, nasmijana i vedra, on se pojavio i uzdrmao ju do temelja. No, ona ga se na nimalo lijep način riješila, rekla mu da ništa ne osjeća prema njemu i da ju ostavi na miru. Nakon još nekoliko neuspjelih pokušaja, on je to i učinio. Ona i dalje pati, no drago joj je što je tako ispalo. Iako, još ga voli, i još dugo će živjeti u njenom srcu i mislima. No, on se naglo spustio na zemlju kada je shvatio da ne može dobiti uvijek ono što želi. To joj je i bilo važno, da on shvati da je i ona samo čovjek kojemu je potrebna ljubav i toplina. Da nije samo igračka koju se može odbaciti čim je se zasiti. On to sve sada zna, i više ništa ni ne pokušava, jer zna ona, boji se da će ga odbiti, a on to ne bi mogao podnijeti. Ne zbog tog što bi ga time povrijedila, nego bi srušila njegov ponos, uništila ego. Najvažnije od svega je da je sama sebi dokazala da je jača od njega, od ljubavi i svih kušnja i da je njemu ipak bilo stalo do nje, iako mu je to oduvijek teško pokazati… I možda jednom ponovno dožive 'ljubav', možda obostranu, a možda on zauvijek ostane samo sjenka koja će pratiti svaki njezin korak i voditi je do samoga dna… Na njenom licu je nakon dugo vremena ponovno blistao osmijeh, odisala je iskrenom radošću, optimizmom koji je nesvjesno utjecao na ljude oko nje... I trebala bi takva još dugo i biti i ne dopustiti nikome da ju uništi i povrijedi do kraja... Jer nitko nije zaslužio vidjeti njezine suze.... Ona pokušava ponovno vjerovati u ljubav...i uspjet će...

četvrtak, 08.11.2007.

...Bijedna razmišljanja...

Ponovo…Sve se ponavlja…Ja i dalje ništa ne shvaćam, zbunjeno stojim i gledam u prazno. Čudno je ovo sve, prisjećam se trenutaka sreće u svom životu. Kada sam bila najsretnija, koje je najbolje razdoblje mog života? Znam, samo to ne želim priznati. Koliko god se trudila nije mi uspijevalo zaboraviti, zaboraviti njega, njegovu iskrenost i poštenje. Ljubav, prijateljstvo, sve što je osjećao za mene nestalo je. Zašto? Pitam se kakva sam ja osoba kad me netko kome sam bila sve tako olako odbaci, zbog jedne pogreške. Nikako ne prelazi preko toga, već dugo se mučim vratiti sve na staro, ali ne uspijevam. Tužna sam, usamljena,…Treba mi njegov osmijeh, njegovo ohrabrenje, riječi utjehe. No, on me zamrzio, ne mogu to podnijeti. Umjesto zagrljaja i poljupca dobivam samo hladan i bezosjećajan pogled pun gađenja. Zašto? Ne mogu, jednostavno ne mogu, volim ga, živim za njega, a on?! Sretan je, drago mi je zbog njega, ali ne želim biti izostavljena iz njegovog života. Ne mora ništa biti kao prije, iako to priželjkujem, dovoljno mi je samo prijateljstvo, pa makar i ono bilo slabo. Ne mogu ga gledati, ne mogu patiti, zatvorena sam u svoju ljušturu, ne dopuštam nikom da uđe. Ne, otkad me on napustio. Bojim se ponovnog razočarenja, boli, tuge. Vrištim, nitko me ne čuje, plačem, gušim se od suza i tuge. Duša me boli, boli kad ga nema. Ponovo plačem, samo zato što ga nisam preboljela, ni nikad neću. Želim ga u svom životu, želim biti sretna i nasmijana. Imam mnogo prijatelja koji ispunjavaju moj život, ali nitko mi ga ne može nadomjestiti. Kratko sam živjela za njega, želim vratiti vrijeme, izostaviti pogreške, uživati u životu, vidjeti ga kako me čeka, ohrabruje i voli. Na trenutak zaboravim svu tugu, ali samo jedna riječ, okret ili trenutak sjećanja me podsjeti na sve. Na mene, kad sam bila ozarena i opijena srećom, kad sam imala život kakav sam samo poželjeti mogla, kad je on bio uz mene. Nikad više neću biti ista, nedostaje mi sve vezano za njega, a znam da to više nikada neću dobiti…I ne mogu ga zaboraviti, koliko god se trudila, on je i dalje dio mog života, ne mogu ga izbjegavati, a svaki susret s njim uzrokuje sve više boli i patnje. Nažalost, ta situacija predugo traje, jednom će prestati, ali ne uskoro… Zaboravit ću ga, biti sretna, nasmijana, ali sada nisam spremna za to, i ne vjerujem da ću ikada biti…

nedjelja, 14.10.2007.

... Moja ljubav =) ...

Slušam pjesme, stihovi me razaraju, rastužuju, no ne mogu si pomoći. Neke si stvari jednostavno ne mogu izbaciti iz glave. Mnogo misli mi se vrti po glavi, ne mogu se usredotočiti na ništa.
Napisati ću nešto o njoj, o osobi koja mi i previše znači. Ona je lijepa, zanimljiva, nezamjenjiva, uvijek uz mene. Na nekim stvarima ću joj zauvijek biti zahvalna. Zbog nje nisam nikad usamljena, osoba je kojoj se mogu povjeriti, koja će me uvijek saslušati. Još nikad me nije povrijedila, rastužila. Volim ju… Svaki dan me njezin osmjeh usrećuje, riječi ohrabruju. Ona je jednostavno neizostavni dio mene. Kada sam ja tužna i ona je, kada sam sretna i ona je zbog mene. Poznajemo se samo godinu dana, ali već smo najbolje prijateljice. Drago mi je što smo se našle, što imamo jedna drugu. Znam da ona cijeni moju pomoć, ja se trudim razumjeti njezin bol, patnju. Pokušavam joj pomoći, izvući je iz turobnih misli. No, ponekad ni ja nisam toliko jaka, da izdržim. Plačem i zbog njene tuge, nesreće. Nije zaslužila da netko tako djeluje na nju, izbriše osmijeh sa njezinog lica, rastuži ju. Nikada neću dopustiti da ona pati, previše ju volim da bih na to samo šutke reagirala.
Ona je uvijek tu, i sada, kada sam tužna, znam da mogu nju nazvati, da će mi ona pomoći, da će uvijek naći vremena za mene. Mnogo puta kad plačem shvatim kakva sam sretnica što imam nju, jer ona je jednostavno tu, tješi me, bodri, razgovara sa mnom, izmami osmijeh na moje lice. Nikada joj neću moći vratiti za sve dobro što je učinila za mene, no trudim se. Ona je jednostavno jedinstvena i posebna, uveseljava sve oko sebe i zrači optimizmom. Volim ju i prihvaćam sa svim manama i vrlinama i tako će uvijek biti…
I sada se prisiljavam staviti namješteni osmijeh na lice i ne dopustiti nikom da vidi moje suze. Nikom, osim njoj...

četvrtak, 06.09.2007.

Zahvala =)

Eeee....eoo mene nakon poprilično dugo vremena...Planirala sam obrisati blog...ali ipak...neću...previše mi je žao...pokušat ću malo češće pisat postove...bilo bi u redu....
Ovo je post zahvale...ajmo tako reći...želim se zahvaliti svima...svim prijateljima...
Imala sam problema u zadnja 2 tjedna...što se tiče prijateljstva...ništa ne očekujem, da odmah kažem, da ne bi bilo napadanja! Ugl. posvadala sam se s dosta frendova, osoba do kojih mi je jako stalo i bez kojih ne mogu dalje. Ovaj post neće biti depresivan, dosta mi je takvih, ne želim više patiti i plakati...Čemu? Zašto? Iovako je sve uzalud. Shvaćam neke stvar koje dosad nisam htjela ili mogla prihvatiti...Ne znam...Želim se zahvaliti Vedrani, Dajani, Mateji i Antoniji...što su uvijek bile uz mene, što su cijenile moje prijateljstvo (bar mislim) i što su mi 9 godina bile najbolje prijateljice. Bez obzira što se sada sve promjenilo samo želim da znaju da ih nikad neću zaboraviti, a ni izbrisati iz života ili iz sjećanja. Dalje, zahvale Mii, Filipi, Maji, Dariji, Matei i Žani za sve što su činile za mene ovaj tjedan. Što su uvijek tu kada ih zatrebam, što me tješe i daju mi nadu u bolje sutra. Ta podrška mi i previše znači, i samo želim da znate da puno cijenim vašu pomoć i priajteljstvo. Dalje, Grbo, Svrza, Bajo... Neke stvari nisam očekivala, ne od njih, ali ok. Sve je u redu. I njima se želim zahvaliti za sve. Za dane prijateljstva... Hvala svima nabrojenima što trpe moje mušice...heehe... i što su uvijek tu kada ih zatrebam. Svatko od vas ima posebno mjesto u mom srcu. Znam, često puta pogriješim, povrijedim vas, iznevjerim, i žao mi je...iskreno...Zbog svega,... eto...to sam morala napisati...

pusaaa...volim vas =)

nedjelja, 10.06.2007.

...Hm?!... =(

Evo, ponovo sam zarobljena u vrtlogu svojih razbacanih misli…Ne mogu više ovako. Dosta mi je uzaludnog skrivanja…Želim da me svi upoznaju onakvu kakva jesam. Neki me pokušavaju promijeniti, nametnuti mi svoje mišljenje, uništiti moju hrabrost. Često imam prilike govoriti o svojoj nesreći, tuzi…a otvaram usta, pričam, ali glasa nema. Moje riječi, riječi za koje mi je trebalo mnogo snage i hrabrosti da ih kažem, samo su nestajale, postajale sve tiše i na kraju se izgubile. Malo je onih koji u meni vide osobu vrijednu ljubavi i pažnje. Osobe koje i previše volim me ne mogu ili ne žele shvatiti. Možda se i trude, ali ne dovoljno. Uočavaju samo moje mane, pogreške, a vrline nitko ne zamjećuje. A ja? Gušim se u suzama, tražim pomoć, ali uzalud! Razočarana sam… Hm?! Opet! I kako da onda budem sretna, kako kada u mom životu postoje samo tuga i bol? Želim nekoga da me utješi, zagrli, obriše moje suze! Razmišljam o vlastitoj pogreški, o osobi koja se razočarala u mene. Osjećam se užasno, ta osoba nije ni svjesna koliko mi znači u životu, koliko me boli to nepovjerenje, hladnoća! Usamljenija sam nego ikad, ali ne odustajem. Znam da me na kraju ovog mračnog tunela čeka osoba koja me razumije, sluša, savjetuje i pati zajedno sa mnom. Ta osoba mi je postala posebno draga i puno ju volim, i nadam se da to shvaća. Hvala na svemu! Nadam se da ćeš se pronaći u ovome!
Pusa…volim vas!

četvrtak, 17.05.2007.

...pRiJaTeLjStVo...

Hm..?! Opet razmišljam…polako ali sigurno tonem sve dublje…dok jednom ne dođem do samog dna…Kome sam ja uopće potrebna? Da li nekom znači moje prijateljstvo, moja osobnost, da li me netko uopće smatra dobrom osobom? U zadnje vrijeme sam shvatila neke stvari. Lijepo je imati prijatelje, lijepo se nekom povjeriti, jednostavno je super osjećaj kad znaš da je netko uvijek uz tebe. A ja?? Shvatila sam da toga više nemam…Jednostavno nestajem, hoće li itko primijetiti da me nema? Postoje li osobe u mom životu koje me stvarno iskreno vole? Kojima previše značim? Hm…možda prije i jesu! A sada? Život mi se prebrzo mijenja, gubim stare prijatelje, a stečem nove! Ali to nije ono što ja želim….ja želim da osobe koje su stalno prisutne u mom životu prepoznaju kada sam tužna, da me saslušaju, da me vole ovakvu kakva jesam bez obzira što sam pogriješila. Znam da sam previše osjećajna ponekad, ali jednostavno ne znam drugačije. U puno stvari sam pogriješila, povrijedila osobu koju volim više od života. To sad ne mogu vratiti, ali ne mogu živjeti od uspomena. I opet plačem! Promijenila sam se skroz. Od nasmijane, vedre, optimistične cure pretvorila sam se u tužnu, depresivnu, povučenu osobu. Planem na svaku sitnicu, stalno se derem na svakog tko mi pokuša pomoći. To ne želim, poslije mi bude žao, i obećam sama sebi da ću se promijeniti, postati stara Ivana. Ali koliko god se pokušavala truditi, ne ide mi. Čim sam sama, pa makar i na pet minuta, osjećam se napušteno, usamljeno… A kada mi se netko približi, pokuša razgovarati sa mnom odjebem ga. Znam da se to svima dogodi, ali ovo predugo traje…a ja se više nemam snage smijati, stavljati lažnu masku na lice. Bojim se gubitka, ne mogu podnijeti više ovo. Iz dana u dan…sve isto! Nedostaju mi stara vremena, nedostaje mi moja Vedrana, ali više ne znam kako bih joj se približila, ali previše ju volim i ne želim izgubiti. Pokušale smo obje popraviti naše prijateljstvo, ali se ni jedna nije previše trudila. Nedostaje mi i Dajana, koja mi je rekla neke stvari zbog kojih sam se naljutila. A zašto? Bila je samo iskrena, sad shvaćam kakva sam zapravo osoba. Mia…s njom sam svaki dan, ali osjećam da se nešto promijenilo, super smo kao i prije, ali nešto nedostaje. A znam da sam ja za to kriva! I ne shvaćam zašto se ljudi trude oko mene? Možda sam prije i bila vrijedna toga…ali sada? Nisam ni najmanje. I ne znam kako bih se promijenila. Jednostavno više ne mogu! Imam prijatelje koji me vole takvu kakva jesam, a što to vole na meni? Hm…više nemam nijednu vrlinu…znam da imam prijatelje na koje se mogu uvijek osloniti…koje me uvijek pokušavaju shvatiti kad sam živčana, koje mi to ne zamjeraju. A ne znam čime sam ih zaslužila. Možda se jednom uspijem izvući iz ovoga stanja, hm?! Ovo nije depra koja će već sutra proći, traje već danima! I kako da postanem bolja osoba, kako da zahvalim svima što su uz mene??? Nemam više snage ni za što!

subota, 05.05.2007.

Izgubljena duša....

Šta možeš reći kad je sve izgubljeno? Šta možeš dokazati kad ne vrijedi ničemu?Čemu sve ovo govorit kad nista ne pomaže...
Da li će bol nestati ako kažem mu sve u lice? Da li ću se osjećati bolje ako mu dokažem koliko griješi iako misli da je sve ispravno?
Da li mu mogu dokazati koliko griješi i kako krivim putem ide..?
Ni moju ljubav nije skužio, a šta bi ja tu trebala...čekati možda?? Čekati da se sjeti i mene, da mi pokloni pogled na tren, svoje vrele usne na minut...Zar je vrijedno da čekam?? I ako budem čekala hoće li se isplatiti? Hoće li skužiti koliko ta njegova ravnodušnost mene ubija?
Kako me svaka minuta bez njega kida na dijelove....
Ne, previše je slijep da vidi koliko patim dok gledam kako drugu ljubi i grli...
I svi ti zagrljaji,poljupci su nekad bili moji,ali ona mi ukrala sve neznajući da je on moj smisao života...
I tako bez ijedne riječi otišao je njoj...
Zar nisam zaslužila da mi kaže da je sve gotovo? pustio je da vjerujem u ono sto je davno završilo...
Zar sam zaslužila toliko boli, poniženja, tuge???
I zadnjih dana samo mi se ta pitanja motaju po glavi....
A ja i kad se smijem, u duši plačem. Plačem kao nikad do sad i nedam nikome da vidi tu razočaranost...
Boli me sve...gušim se u suzama,tražim pomoć...osjećam da me nitko ne čuje, da sam sama...izgubljena u svijetu iluzije...
Lutam ulicama koje vode u propast, tražim utjehu u neutješivom, molim Boga da zaboravim nezaboravno...
I sad kad pomislim ponekad mi dođe ona grozna misao...
Da li sam mu bila samo sredstvo koje je iskoristio da bi došao do nje?
Nadam se da će jednog dana shvatiti da je ona samo prolazni hir... Želim mu uzvratiti istom mjerom, ali kako?
Da li je pošteno da iskoristim nekog tko ce mi pokušati pomoći da ga zaboravim?
znam da neće uspjeti...Da li je onda pošteno da i ja razočaram nekog..da mu nanesem bol...Bi li se tada osjećala bolje?Ne bih...Ali da li je vrijedan čekanja?Nije...
Jednom kad ga zaboravim...smijat ću mu se kad doživi isto ponižavajuće razočarenje...Jednom..ali kada?
Pokušavam obnoviti svoje srce...dušu...ali srušeni su do temelja...Zbog njega sam izgubila i ono malo ponosa, samopouzdanja koje sam imala...Da li je toga vrijedan?


LJudovi...ovo nije moj zivot da nebi neki shvatili pogresno...ja sam happy....pusaaaaa svima...

utorak, 10.04.2007.

POZDRAF =))

eeeeeee ljudi ev mene.....odlucih napisati postek......SRETAN USKRS sa zakasnjenjem...et tak da znate da mislim na vas.....
ja sam bas happy...ovi praznici mi bas odgovaraju =)))
sto se tice tog lika...hm....proslo me i to skroz.....cak sam opet brijala s njim...i dobri smo sad...bar mislim....ni nemoram brijat s njim....dosta mi da smo frendovi..al et pretpostavljam da cemo brijat opet....bar on hoce..a nije bas da se ja bunim..... =)))) ........
tak kod mene nema nist posebno.....sve mi je super......ajmo tak rec.....
bila sam u petak u rokovcima kod josipe i odjebala jednog decka s kojim sam vec brijala....onak dobar je....misli da svaka treba hoce brijat s njim...al ja necu...uopce mi nije nest poseban...a i odlucila sam se malo smirit sto se tice brija...mislim da sam u zadnje vrijeme pretjerala =))) ...al et to neznaci da necu s nikom brijat....
jucer sam pricala na mobitel do 4 ujutro a probudila se u 12...nisam se bas naspavala.....al et nezalim....
u subotu je bilo supeeeeeeeer...ma predobro....bas sam se zabavila i isplesala...zajebavali smo se..ma sve super....bio je s nama neki lik iz zagreba pa je filipica zabrijala snjim...ona se napila.....
ja potrosila 130 kn samo na sebe.....a svejedno se nisam napila..sam nazujala al tak mi je i bolje....ja i veca se cijelim putem do kuce smijale ko idioti i ispitivale svrzu neke gluposti al et on nam je strpljivo odgovarao...hehehe....
za Uskrs smo isto bili u gradu...bilo je dobro...sve trebe se spicile a ja i veca dosle skroz obicno...u starkama,hlacama,obicnoj majici........ma neam pojma....al bilo je supeeeer.....bili i Matija i Buzov i tak sam malo s njima pricala.....
Taj decko o kojem sam pisala u proslom postu...bas sam se bila ubedirala al sad vidim bez razloga....on mi se ovak svida al ne nest pretjerano...ispalo da patim za njim..al dobro pricala sam i s njim o tom pa smo valjda to rjesili.....
et neda mi se vise pisat.......kisssam vas sve.....

srijeda, 21.03.2007.

hm..?! =(

ev neznam iz kojeg razloga pisem ovaj post al odlucila sam napisat sta me u zadnje vrijeme sve muci..aj da tako kazem...ni sama neznam koji mi je..al osjecam se skroz jadno...
hm..muci me ljubav?!hm...
nedavno sam zabrijala s jednim deckom koji mi se nije uopce svidao, ali mi se pocinje svidat sve vise!!!i neznam na cemu sam..dal on zeli brijat samnom il ne...mislim sve je to ok al se bojim da cu se zaljubit i razocarat a to mi netreba...svi mi govore da on zeli bit samnom ali...hm..neam pojma...kad s njim pricam sve je ok al on je nekako cudan..nije stidljiv il tak nest, i pricamo i sve to stoji ali...nest mi ne odgovara...i nije stvar u meni nego u njemu...nadam se da cu uskoro saznat na cemu sam...pricala sam s njegovim frendom i on mi je rekao da ce pricat s njim, da misli da on zeli bit samnom...al ja nezelim da ispadnem ja neka glupaca koja njega moli za briju il tak nesto...neznam...al ok..nezabrinjava me i ak nezeli nist samnom..njegova stvar..al zelim to saznat prije nego sto se zapalim skroz za njega a hvala bogu to jos nisam, valjda!!!!
imam jos jedan problem...zabrijala sam s jako dobrim frendom...neugodno mi je...i njemu je.neznam ni kako je to ispalo al...neznam..s njim sam bas bila dobra a sad ga necu moc pogledat u oci..znam da je i njemu neugodno...ma to je sve sjebano, uglavnom nadam se da ce sve bit ok..ja cu se pravit koda se nista nije dogodilo...a i nezelim da se to sazna..bar ne tko je on...ovi koji znaju su se samo smijali i sprdali a meni uopce nije bilo do zajebancije..u 5 min su svi koji me znaju saznali za to..ja sam se skroz promjenila..al meni se ta promjena bas i nesvida...mislim nisam sad postala neka losa osoba al sam prije bila uvijek nasmijana, spremna na zajebanciju, a sad sam sve cesce neraspolozena, u depri ili zivcana...neznam...znam da je to normalno, da svatko ima takvih dana al ovo je sve cesce...zelim bit ona stara ivana..hm..nadam se da hocu...
znam da sam vas malo udavila ovim postom al jednostavno sam ga morala napisat....sve vas puno volim i saljem vam puno pusa!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Ivana



eee ovaj post sam napisala neki dan...stvarno sam se osjecala usrano skroz!!!!
sad sam happy..... =))))))))
e taj decko koji mi se svida...hm...pa odjebo me...iako to nemogu bas tako rec jer nismo ni bili zajedno osim jebene brije ali...rekao je da ima curu ali da me nezeli povrijedit i da mu je bed meni to rec..normalno to nisam saznala od njega...pricao je s mojom frendicom...kao ja mu se svidam (???????) ali ima curu pa...ali ipak mislim da mi je tako Maja rekla da bi se ja bolje osjecala...to je bilo jucer...i bila sam malo u k**cu al sam opet happy....hehe...jebe mi se za njega...za par dana ce me to MOZDA proc al evo vec sam donekle normalna!!!hvala svim mojim frendicama sto su bile uz mene i sto ce uvijek biti...pusaa njima....e da veca mi je bila u bolnici al sad je dobro...hm..valjda...ja se nadam!!!bas sam bila danas s njom na kafi!!!
ee da...neki ljudi seru o meni..pa "prijateljice" sam da vam kazem da si nadete svoj zivot a mene ostavite na miru...hm..tuzno je to kad nemas o cem pisat na blogu pa seres o meni....ja znam da sam zgodna,lijepa,umisljena...savrsena (ma de bogte..loooool)...koji vam je kurac????necu se uopce svadat s vama a vi pricajte sta hocete...oni koji me znaju mogu najbolje reci kakva sam ja...a drolja nisam!!!!!
eto ljudi idem sada.........pusaaaaaaa svima..... =)))))

nedjelja, 11.03.2007.

alooooooooo....

eeeee....ljudi pa diste sta ima????ev ja se vratila medu vas.....nisam duuuugooo pisala al ev neznam dal da napravim novi blog ili nastavim pisat ovaj....jos cu vidjet...uglavnom...kod mene je svasta bilo u zadnje vrijeme...al opet nist posebno...imam ukor i 11 neopravdanih...ja sam jednostavno takva....
ev jucer sam bila u gradu na rodendanu i bilo je super...bar meni...a kak ste vi???sad cu vas sve komentirat....i thnx na proslim komentarima...
proslu subotu sam se napila i 5 puta sam rigala al zato sam jucer odlucila da necu....i bez tog se moze zabavit...bilo je predobro...
moja dajanica ima decka...svaka joj čast...sam ja neam..al ni ne treba mi...ni najmanje...ko ih jebe??najbolje su brije i to je to....bar meni...
sutra pisem 2testa pa..e ja odoh do vasih blogova......pusaaaaaaaaa svima....a posebno Veci, Tonki, Dajani, Svrzi, Mii, Filipi, Maji, Žani, Mikici, Tei, Nevi, Stipi, Mariji(tako mlada), Matei, Dariji...................
poooooooooooooooosa



Dejan Matic
Niko i neko

Nisam bio dobar ja za tvoje drustvo
oduvek si pucala visoko
ni u cemu prvi niti plave krvi
da bi tebi zapao za oko

Ref. 2x
Sto me sada trazis pored njih toliko
gde si bila kad sam bio niko
kako da ti verujem sada kad sam neko
pa da s tobom delim ono sto sam stek'o

Da na lepe oci otvaras sva vrata
jasno mi je platio sam skolu
ne znam te od juce da ne vidim luce
kako bacas pogled ka mom stolu

Ref. 2x




Milica Todorovic
Zasto cura sedi sama

Zasto mala sedi sama
zato, zato sto ga voli
ona voli, on je presao

On je vetar u mojoj glavi
cas me przi, cas me hladi
neka hladi, neka przi
sve ce srce da izdrzi
jer on, on je zvezda sto i danju sja
i odgovor zna

Ref.
Zasto cura sedi sama
kad joj dragi nije dosao
zasto kad je tako lepa
nema ko joj ne bi prisao

Zasto mala sedi sama
zasto kad joj nije dosao
zato, zato sto ga voli
ona voli, on je presao

On je leptir u mojoj kosi
cas odleti cas doleti
neka ide neka leti
vrati ce se kad se seti
jer on, on je zvezda sto i danju sja
i odgovor zna

Ref. 2x

srijeda, 22.11.2006.

L0v3...HM!!!!

eeee....ja odlucila u ovom postu malo filozofirati...hehe....
pisat cu o ljubavi...
ljubav?!...heh...sta reci...
kad sam zaljubljena uvijek sam sretna....al ak ljubav nije uzvracena smatram da je bolje biti nezaljubljen i flertovat okolo nego patit za nekim ko te nezasluzuje ili nesto slicno...ali kada je ljubav uzvracena to je super(valjda...ja to još nisam dozivjela)hehhe salim se....ja mrzim kad se palim u nekog decka i on me onak lijepo odjebe...ok...ajd nesvidam mu se...al kad mi dode nakon 2 mjeseca i hoce bit samnom...to ne kuzim....u jednog decka...prvog kojeg sam iskreno voljela dugo i jedva ga zaboravila...i on je onda htio bit samnom...i bili smo zajedno zato sto sam ja glupa i nisam ga imala snage odjebat ko on mene....ali sam ga ostavila...nije islo...a sad znamo i dalje ponekad zabrijat...i frendovi smo a ja prema njemu ne osjecam nista...bas nista...sam je zgodan i simpa...i to je to...ispalo je da sam ga iskoristila...a nisam...prije bi rekla da je on mene...saznala sam puno toga o njemu i smatram da je idiot....al da ga mogu "iskoristit" za briju...hehe...
ja sam se svecano zakunila...obecala sam sama sebi da s njim necu vise NIKAD brijati....nadam se da necu prekršit to što sam rekla...
drugi decko koji mi se jako svidao...nisam se u njega palila..bar mislim...htio je bit samnom i trebali smo se nac i bila sam sva sretna i onda sam saznala da on ima curu...povrijedio me i nismo pricali 4 mjeseca i valjda smo sad dobri...ajmo tak rec...a i odlucila sam da cu bit svoja...da necu previse patit za nikim.,...niko toga nije vrijedan...a ja sam jedinstvena takva kakva jesam i onom kom se ne svidam nemora srat o meni neg me na lijep nacin odjebat i gotovo...njih dvojica su decki koje najvise pamtim u svom zivotu i do obojice mi je bilo stalo...obojica su me odjebali...ja sam ih zaboravila i nastavila normalno zivjeti...

eee neidemo u skolu koja uzivancija...heh...e jucer nisam bila na biologiji i na tzk i to slucajno bez namjere da pobjegnem...i nisam dobila neopravdani...nista...dobro kata je corava pa nije skuzila da nema mene i žane...a ovaj iz tzk nam je oprostio...nas 4 isle do tehnicke i smijale se ko lude...uglavnom bilo je super...ja cu popizdit u ovoj kazni...vise ni nevidam svoju vecu popizdit cu...sad cu je zvat kod sebe...stara osla radit...jeeeeee...hehe...vecika vojim te jako jako.....

eto......pusaaaaaaa svima a najveca mojoj veci,tonki,svrzi,tei,dajani,mii,filipi,maji_vkk,neni,maloj_vk,
mely,maji,matei,žani,dariji,mihaeli........pusaaaaaaaaaaaa

by:IvAnA

utorak, 14.11.2006.

PUKLA SAM :)

ev da i ja napisem novi post...ljudi sta ima kod vas??kak ste...meni je tak dosadno...moram napravit neki referat iz poduzetnistva da ispravim komad...eee dobila sam 4 i 5 iz vjeronauka...jeeeeeee...heehe...i iz poslovnih kom. isto...bas sam happy...hehe...bila sam u subotu u vukovaru sa skolom...bilo je ok al nista posebno...isla sam sa starom u osijek i bila jakooo dobra...heh...stalno sere kak nigdje ne idem s njom i onom kravom od moje sestre pa et izasla ja u obiteljski provod...mozete mislit kak mi je bilo...moja sestra i lorenči(moja sestricna) imaju 7 godina...umrla sam od dosade...heh...i da naucila sam promjenit gumu na autu...jeee...koji sam ja genij....al to mi je bilo veri interesant...heh..a isla sam da si kupim cizme..al sam na kraju kupila tu kod nas...moja seka si kupila neku trolicu...lutku iz crtica...bas je sexy...ima veliku ljubicastu kosicu...bas je slatka...i onda sam navecer isla u privlaku na kirbaj s vecom i svrzom...bilo je super....malo smo cugali al ja se nisam napila...isli smo onda u francusku na cugu...dosla sam kuci oko pola 1...bas mi je bilo dobro...srela sam frenda iz osnovne....moju legendu...pa smo malo časkali...hehe...on se naroljo ko i svake subote...kod mene nema nista...pomirila sam se s filipom...e da u petak je mia spavala kod mene pa smo malo tracale...vecinom decke...heh...i jucer nas profesorica iz biologije istjerala sa sata i dala nam neopravdani....a nismo kasnile ni minutu...to sve zbog neve,malog draleta i stipe...hehe....pa smo isle van jer sam imala malu potrebu za svojom ovisnoscu...hehe...ma bilo nam je dobro...a bojim se da cu imat komad iz bio i kem...mislim ta me mrzi...vec me 2 put istjerala...ja i mia smo se dog da cemo ic i kad padnemo raz zajedno...hehe...salim se...al ak ovak nastavim nebi se cudila da roknem godinu...moj ljubavni zivot...e sad...tu stvarno neam sta za reci...sjeban...a jbg...tak mi svejedno...ja sam opet gladna a pojela sam 4 krofne s cokoladom...stalno se prezderavam...i jos malo cu bit vejika...heh...al dobro je sto se to na meni nevidi(bar mislim) a i mogu se kladit da jedem vise od svih koji me znaju...sam ne od svrze...hehehe...nesmatram se debelom al ak nastavim ovak jest...
danas sam pod tjelesnim trcala 800 m...i meni i mihaeli produzio vrijeme zato sto smo hodale...ja mrzim trcat i trazit cu oslobodenje u 2 raz...kak je dosadno...ja neznam ni sta ja pisem...al nemojte se cudit mojim glupostima...nisam ja bas normalna...et ljudi ja se nadam da je vama super i da uzivate....svima sretno i volim vas....pusaaaaaaa...a posebno mojim drugama veci,tonki,mii,filipi,dany...tei...i maloj_vk,mely,matei,zaklini,mihaeli,maji,dariji i svima ostalima..........kissssssssss
by:IvAnA!!!!!!



utorak...
e ovaj dodatak pisem iz jednog razloga....da vam kazem da sam dobila opomenu pred iskljucenje...i jedan neopravdani je dovoljan da me izbace..nemogu vjerovat da sam tako glupa...stvarno sam u zadnje vrijeme popustila skroz...promjenila se na lošije...ponasam se ko prplaitet a to bas i nisam...posvadala sam se s mamom...i na trenutak ju mrzila...al smo pricale i shvatila sam da mi ona samo zeli najbolje...da me voli i da se brine za mene...jos nije sigurno za opomenu ali...sam sam to htjela rec...e da veco thnx zbog onoga...drago mi je da imas takvo misljenje o meni...volim te najvise na svijetu...prijateljicu poput tebe je stvarno tesko pronac...pusaaaaaaaa najveca.....

ponedjeljak, 06.11.2006.

ž!vot ?3 ?3dno v3l!ko sr@n?3... :(

pozzzz svima....ev ja odlucila napisati novi post....
bila sam u skoli i dobila 3 iz informatike.....neznam ja napravit onaj jebeni vodeni zig....a jebes to....tak pisali smo geografiju i mislim da cu dobit 2......to je ispravak...iz prvog testa sam dobila komad....bogte,....ak ovak nastavim mogla bi past razred...hehe....bas sam bila ono solidna ucenica a sada.....
eee ovaj post zapravo pisem zato sto sam se pomalo razocarala u jednu frendicu...znat ce ona na kog mislim...ti si meni super...stvarno si draga i u tako malo vremena sto se znamo sam shvatila da u tebe mogu imat potpuno povjerenje...al nazalost....shvatila sam da bas i nije tako...stvarno si super i zavoljela sam te...al ne mogu vjerovat da mi ono nisi mogla rec...da ja neispadnem tako glupa, jadna i da me ne ismijavas sa drugima iza leda....meni kazes morat ces mi ispricat sve u detalje i onda....saznam kako znas cijelu pricu...i kako ste vas 2-3 nije bitno se meni smijale....i napravile potpunu glupacu od mene...i još sam se i mogla posvadat s onom osobom.....a volim ju jako....obozavam...nebi mogla bez nje...i bez obzira na sve...ja se nadam da joj neces rec...ak ti je bar malo stalo do mene ili bar do nje pa ne zelis da bude povrjedena.....ti ni nemoš shvatit kolko ja nju volim...sve bi dala za nju....i molim te mi tako nest vise nemoj napravit,....znam nisi bila ti...al si mi mogla reci o cemu se radi...mogla si,a ne sutjet...zao mi je sto ste se vas 2 posvadale zbog mene...al ja sam joj zahvalna sto mi je to rekla bez obzira sto je izigrala tvoje povjerenje....shvatila sam da imam malo pravih iskrenih prijatelja koji me vole takvu kakva jesam...zahvalna sam Bogu na njima....oni ce znat tko su....uz moju macku :)...hehe...najvazniji ljudi u mom zivotu...veco kad budes mogla nazovi me da se malo ispricamo i da mi kazes ono...
znam da je post malo jadan...al bit ce boljih.,..jednostavno sam morala to napisat...
ljudi....pozz svima....sve vas puno volim......pusssssaaaaaaaaaaaa
eee da....nemoj mislit da se ljutim...ne ljutim se...i dalje cemo bit dobre...samo si me razočarala....
by:ivana

četvrtak, 02.11.2006.

DOĐ! ! UZM! M3...

Evo...meni dosadno pa odlucila napisat novi post jer mi je blog nekako prazan...
Jučer sam išla na groblje...nist zanimljivo...i cijeli dan sam na netu...
Bila sam na chatu i upoznala nju pipl...malaaa_vk...super cura....bas smo se napricale...drago mi je sto smo se upoznale...velika pusa njoj...
cula sam se s teom i s mely....bas mi je drago...mely...sorry nismo se baš napričale...morat ćemo jednom...
Mia mi je jučer bila u bedu...mojom krivicom...mia sorry al mislim da je zapravo bolje što sam ti rekla jer sad znaš na ćemu si...lutko drži mi se, znaj da ću uvijek bit uz tebe...
dogovorila sam se s dajanom da odemo jedan dan na kafu...nismo u zadnje vrijeme baš dobre...veca i svrza su mi super...već su 2 godine zajedno...drago mi je zbog njih...veco kad budeš čitala...samo ću reći RIMAC...sad znaš na šta mislim...hehhee...
tak mi je dosadno...a fala bogu pa nema škole...heh...moram počet ispravljat komade...
neda mi se više pisat...

ev još jedna pjesma...


Jovana
Gen za ljubav

Kad iza sebe pogledam
nijedna veza nije me takla
i nije ostavila trag
to me i plasi ponekad
ako postoji gen za ljubav
zasto ja nisam nikada

Plakala do zore i volela do bola
bar jednom da sam klela
a koliko sam ih srela
ja do sad

Ref.
Sve moje ljubavi su laz
kao da tudji nosim greh
da mi je za trenutak bar
da suzu pretvorim u smeh

Sve moje ljubavi su laz
i uvek ponos pobedi
ako me Boze pogledas
daj mi da ljubav osetim
bar jednom u zivotu

Kad iza sebe pogledam
nijedna veza nije me takla
i nije ostavila trag
to me i plasi ponekad
ako postoji gen za ljubav
zasto ja nisam nikada

Plakala do zore i volela do bola
bar jednom da sam klela
a koliko sam ih srela
ja do sad

Ref.


velika pusaaaaaaaa veci,tonki,dany,svrzi,mii,tei,filipi,maloj_vk,mely,emi....i svima ostalima.....pozzzzz ljudi....

utorak, 31.10.2006.

PONOVO... =)

evo ja odlučila ponovo napravit blog...
zovem se ivana...živim u vinkulji...
naj frendice su mi vedrana,antonija i dajana...a naj frend vecin dečko josip...o meni ćete poslije puno toga saznat....idem u 1. razred ekonomske...
u kazni sam...imam 5 komada...izolirana sam od vanjskog svijeta....hehe.... i tak...
ja bi išla van...
dosta je za prvi put....
velika pusa veci, tonki, dany, svrzi,miji, filipi...i svima ostalima...pozz
odoh ja papati...ja stalno jedem...hehe

evo jedna pjesma....

Manta, manta, manta
sve mi se manta kad vidim te
manta, manta, manta
da li i tebi manta se

Neke ljubavi prolaze
neke nikad da se dese
ova moja fenomen je
ko jos moze da podnese
da voli samo tog
s kim nije nasamo

Ref.
Obavezno dodji sam
dodji mi na noc, dodji mi na dan
obavezno dodji sam
dodji mi na stan, dodji mi na dlan

Sedam bi od osam bi zena reklo ti
reklo zbogom, kraj
sedam bi od osam bi reklo bi mi bi
al' ja sam osma, znaj

Neke ljubavi su vecne
neke jedna noc odnese
ova moja fenomen je
ko jos moze da podnese
da voli samo tog
s kim nije nasamo

Ref.


by:IvAnA